Razgovarala: Ana Marmilić

Foto: Damir Donadić

Dominik Mulac, mladi igrač “NK Orijent 1919”, nije tipičan nogometaš. Uz profesionalni angažman u sportu, student je druge godine Veleučilišta PAR. Nakon 12 godina u mlađim uzrastima NK Rijeke te jedne sezone u talijanskom klubu USD Ciserano, u srpnju ove godine dolazi u klub sa Krimeje.

Dominik, dobitnik si nagrade Summa cum laude na Veleučilišta PAR za akademsku izvrsnost. Kako uspijevaš uskladiti svakodnevne treninge s fakultetskim obvezama?
Da, jako sam sretan i ponosan radi nagrade jer najbolje govori o mome trudu i zalaganju na fakultetu. Teško je djelovati na 2 kolosijeka paralelno, ali ovo je najbolji dokaz da se može. Nadam se i da sam bar malo skinuo predrasudu s nogometaša.
Ponekad je teško uskladiti, pogotovo jer često putujem na utakmice. Svaki put kada sam slobodan, dolazim na fakultet. Kada imam popodne treninge, tada nažalost ne stižem na predavanja. Prošla je godina bila malo specifična jer sam igrao u Italiji te sam po povratku u Rijeku u mjesec i pol položio 13 ispita. Najvažnija je dobra organizacija, znao sam da moram riješiti svoje obveze, a tako i ove godine znam svoje obveze koje postupno ispunjavam. Zahvaljujem profesorima što su mi mnogo puta izašli u susret te najviše od svega Niki Ostojić iz Evidencije studija koja mi je pomogla isplanirati kada ću polagati koji ispit. Ove godine ipak planiram izlaziti na kolokvije. Moj matični klub NK Orijent potiče nas igrače na daljnje obrazovanje i ulaganje u vlastitu budućnost te nam osigurava dobre uvjete za studiranje.

Prosjek ocjena 4,9 je svakako za pohvalu. Smijem li pitati iz kojeg se kolegija potkrala ta jedna jedina četvorka?
Počela ekonomije, što je uz Osnove ekonomike poduzeća svakako jedan od zahtjevnijih kolegija. S druge strane, matematika i statistika su mi bili lakši s obzirom da sam završio prirodoslovno-matematički smjer u Gimnaziji Andrije Mohorovičića gdje sam stekao odlično predznanje.

Kada si se počeo baviti nogometom, odnosno kada si se uopće zainteresirao za nogomet?
Kao klinac, na igralištu, vjerojatno kao i mnogi drugi, a sa 7 godina krenuo sam u Školu nogometa NK Rijeke gdje sam proveo 12 godina, nakon toga 1 sezonu u Italiji, a u srpnju ove godine došao sam u Orijent.

Koju poziciju igraš u klubu te kojeg igrača možeš izdvojiti kao uzora?
Igram na poziciji stopera, mogu i na poziciji zadnjeg veznog, ali uglavnom je to stoper. Uzor mi je Nemanja Vidić, koji, osim što je igrao za moj omiljeni klub Manchester United, oličenje je predanosti i požrtvovnosti. Vjerojatno se dok sam gledao njega kako igra, rodila i ljubav prema nogometu i stoperskoj poziciji.

Smatraš li studiranje svojevrsnim ulaganjem u sebe?
Naravno, pogotovo zbog toga što u nogometu nikad ne znaš. Uvijek treba imati rezervni plan jer se uvijek može dogoditi neka ozljeda. Sigurno će mi studij dati neke nove razine i dimenzije, a možda se jednog dana odlučim i za kakav poslovni pothvat u nogometu.

Kako gledaš na statistike da vrlo malo nogometaša uspije nogometom financijski osigurati budućnost?
Da, samo 0,012 posto nogometaša uspije. Ja se uvijek nadam najboljem u sportu, ali sam zdravorazumski zaključio da moram imati nešto za nakon sportske karijere te sam iz tog razloga upisao studij “Poslovno upravljanje” na Veleučilištu PAR. Za PAR sam saznao od nekoliko igrača NK Rijeke pri kraju srednje škole dok sam još igrao tamo. Nakon završene škole, pauzirao sam godinu dana te baš u Novom listu naišao na prilog Akademski PARtner. Istraživao sam još malo i vidio da bi me Poslovno upravljanje moglo zanimati i nisam pogriješio. Još se jednom zahvaljujem svim profesorima jer mi zbog obveza u nogometu izlaze ususret.

I jedno sasvim stereotipno pitanje za sportaša, unatoč tome što si vrlo mlad te na početku karijere – Koji su ti planovi za budućnost, odnosno gdje se vidiš nakon sportske karijere?
Pa svakako bih volio ostati u nogometu, bilo kao trener ili na nekoj drugoj funkciji. Ali možda je još prerano za neke velike planove za budućnost.