[vc_row][vc_column][vc_column_text]
Ponekad se čini kako su rijetki oni ljudi koji vam, premda ih možda zapravo i ne poznajete, uspijevaju prenijeti svoju pozitivnu energiju i uljepšati vam dan. Jedna takva osoba je i naš sugrađanin Marko Rogić, ugledni odvjetnik, vlasnik Book caffea Dnevni boravak te uspješni kantautor, u glazbenom svijetu poznatiji pod imenom White on White.
Zamolili smo Marka da odgovori na PAR naših pitanja i podijeli s nama neka svoja razmišljanja.
- Odvjetnik ste, imate vlastiti odvjetnički ured, već nekoliko godina ste i vlasnik Book caffea Dnevni boravak, a sada, kada se polako približavate četrdesetima, započeli ste još jedno novo putovanje, ono glazbeno, i to čini se, vrlo uspješno. Snimili ste hvaljeni album prvijenac Out of Nowhere, s kojeg možemo izdvojiti pjesme Mirage, This War i Grey Hair koje na YouTubeu bilježe nekoliko tisuća pregleda te se mogu pohvaliti iznimno pozitivnim komentarima i dojmovima slušatelja. Što biste poručili ljudima koji misle da su za nešto prestari, da je prekasno, da neće uspjeti, da….?
U biti, četrdeseta je već pozvonila na svoje zvonce i otkrila mi da u svijetu nema ništa nova. Okrugli brojevi, razne obljetnice, asociraju na rekapitulaciju, na svođenje nekakvih računa i zazivaju svojevrsnu inventuru života, u ovom slučaju, intenzivne dekade tridesetih. A opet ništa se tektonski promijenilo nije. Lijepa je prilika, kao odgovor na Vaše pitanje, odapinjati bilo kakve poruke ljudima u javni prostor koje bi mogle biti opća mjesta optimizma i pouzdanja. Međutim, premalo mi je znanja, iskustva, a vjerojatno i hrabrosti, da bih mogao drugima poručiti kako pronaći bit ili sreću svojega života. Naravno, doživljaj prostora, vremena, prilika (ili priličnosti), odnosa i mogućnosti, ovisi, u prvom redu, o nečijem iskustvu svijeta na najintimnijoj razini pa tako znadem, kao vjerojatno i većina, tridesetogodišnjake glavom zrele za umirovljenje i udarnike u kasnim šezdesetima kojima ni dva vijeka ne bi bila dovoljna za sve što žele, mogu i čemu streme. I jedni i drugi su u pravu i imaju svoje legitimne i, nadajmo se, slobodne razloge za takvo stanje uma. Ono u čemu ja vidim zdravu poruku bilo kome jest u načinu koji će manje propitivati bilo kakvo poimanje mjere nečega s prefiksom ‘pre’, a biti više usmjeren na ono što se čovjeku čini smislenim i ugodnim samo za njega i samo prema njegovim kriterijima. I ne, ne smatram to sebičnošću, već, dapače, iskrenošću i slobodom prema samome sebi i svijetu. Čini mi se da toga nekako danas nedostaje.
- Vaš prvi album, Out of Nowhere, naišao je na pozitivne komentare i kritike i publike. Kako biste nam opisali Vašu glazbu?
U prvom redu prilično čemernom, posvuda melankoličnom i ponegdje ironičnom. Dakle, ima tu svega onoga što joj ne jamči lagodan život u komercijalnim medijima i zadanim formatima. Iako glazbu ne volim trpati u ladice, u bazi je to nekakav komplot zvuka countryja i americane, s nešto modernijim aranžmanskim i produkcijskim rješenjima kao posljedice suradnje s mojim drugom i glazbenim genijalcem Darkom Terlevićem, koji je svakako dao bitan obol nastanku albuma, ali i presudnu definiciju zvuka koji je na njemu zabilježen.
- Po zanimanju ste odvjetnik, imate vlastiti odvjetnički ured, upisali ste i doktorski studij. Osim toga, u svom Book caffeu Dnevni boravak prikupljate knjige i organizirate književna i ostala kulturna događanja. Stiče se dojam da su Vam obrazovanje i općenito rad na sebi važni. Koja je Vaša definicija obrazovanja, radi li se samo o procesu koji bi trebao rezultirati boljim poslovnim i financijskim mogućnostima ili je ipak riječ o nečem puno dubljem što utječe na Vašu osobnost, način razmišljanja, životnu filozofiju, glazbu koju stvarate, odabir ljudi koji Vas okružuju i, naposljetku, na Vaše unutarnje zadovoljstvo i ispunjenost?
Svakako obrazovanje i širenje vidika ne vidim kao formu, već prvenstveno kao sadržaj, neovisno o tome kojim kanalom ili medijem čovjek do spoznaja dolazi. Mislim da je tu stvar odnosa prema životu, svijetu i mikrosvemiru bliskih ljudi koji nas okružuje. Rad na samome sebi čini mi se kao možda preteška kvalifikacija za ono što smatram upuštanjem u more izazova i prilika koje nam život nudi. Kada se o takvom nečemu govori, teško je pobjeći od općih teza kako je cjeloživotno obrazovanje postalo nužnost, međutim, u svijetu u kojemu doći do informacije nije nikada bilo lakše, ali zato strukturirati takvu informaciju u nekakvu spoznajnu i razumnu cjelinu nikada teže (upravo zbog količine i neselektivnosti), čini mi se da imati svoj mir i način u spoznavanju i razumijevanju stvari (ako to nazovemo obrazovanjem), upravo jest praktična nužnost. Sve moje aktivnosti koje ste u imponirajućem pitanju tako lijepo apostrofirali, dnevno mi, uz sav teret i odgovornost, ipak, donose zadovoljstvo u prilikama upoznavanja ljudi, njihovog rada i života (često drugačijeg i kvalitetnijeg od mojega), iz čega čovjek može učiti svaki dan, a da mu takvo što rijetko dosadi.
- Od svog samog početka Visoka poslovna škola PAR promovira i potiče ljude svih dobi i životnih priča na cjeloživotno obrazovanje, među ostalim, i kroz Centar za jezike PAR koji Riječanima omogućuje učenje stranih jezika. Jednom prilikom ste izjavili kako Vam više odgovara pjevati na engleskom. Možete li nam to pojasniti?
Pisanje pjesama na engleskom jeziku nije bila stvar nekakve promišljene i svjesne odluke, već spontano bilježenje tijeka razmišljanja koja su mi se, kao unutarnji glas, jednostavno učinila manje patetičnima od izricanja istog smisla na hrvatskom jeziku. Ima tu bitnog utjecaja i glazba koju čovjek sluša, kao i odnos prema zapisivanju određenih osjećanja i doživljaja, a da samome sebi ne zvuči tankim i pretencioznim. Svjestan sam da bi smisao trebao biti isti, međutim, ovako mi je lakše živjeti i stvarati.
- Govorite li, osim engleskog, još neki strani jezik i postoji li neki koji biste možda željeli naučiti te kako biste opisali utjecaj koji znanje stranih jezika ima na osobnost i unutarnje bogatstvo svakog od nas?
Narodna je mudrost da je znanje svakog novog jezika kao još jedan završeni fakultet. Tome se stvarno nema što mnogo nadodati. O mojim (ne)znanjima jezika, mogu reći kako se u bitno manjoj mjeri od engleskog jezika koristim talijanskim i njemačkim jezikom, a potonji bi svakako bilo dobro podići na višu, stručnu razinu u kontekstu poslijediplomskog doktorskog studija koji polazim, odnosno jezika pravnih izvora i literature koja je u uporabi na studiju.
- Imate li kakvu poruku za kraj i planirate li možda uskoro neki nastup uživo na kojem ćemo Vas moći poslušati?
Što se glazbe i nastupa tiče, radi se i svira koliko se može i stigne. Nažalost, ne dovoljno često koliko bi puno uživanje u glazbi iziskivalo. Krajem listopada prošle godine imao sam s bendom lijepu koncertnu promociju upravo izašlog albuma ‘Out of nowhere’, u sklopu Impulse festivala. Nešto je dogovora oko nastupa aktualno, međutim, ništa konkretno i potvrđeno pa čim bude, nastojat ću ono malo hrabre publike pozvati da uskoči na taj vlak i provede neko vrijeme u svirci i druženju sa mnom i bendom.
O porukama sam nešto više govorio u uvodnom dijelu pa mi sada jedino na pamet pada razmišljanje kako je u životu sasvim nebitno ono što imaš ili posjeduješ, a da su zapravo jedina vrijednost oni koje imaš pored i uz sebe.
Doista Vam najljepša hvala na razgovoru. Visoka poslovna škola PAR Vam želi puno uspjeha u Vašem daljnjem radu, uz puno dobre glazbe!
LINKOVI:
Facebook:
https://www.facebook.com/MarkoRogicWoW/
https://www.facebook.com/BookCaffeDB/
Instagram:
https://www.instagram.com/markorogic_whiteonwhite/[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]
