Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih u Danskoj je opravdala status najboljih i osvojila treću svjetsku medalju. Kapetan reprezentacije i najbolji strijelac finala Oliver Lušić, rukometaš “Mornara Dramalj-Crikvenica” predvodio je našu selekciju. S njim smo po povratku iz Danske razgovarali u Crikvenici, gradu u kojem živi neprekidno od 2019.- te i u kojem je nakratko prvi put zaigrao još 2013. godine.
„Teško, zahtjevno i napeto finale u Danskoj, hvala stožeru, suigračima ali i protivnicima koji su nas motivirali da igramo iznad svojih mogućnosti, ključ našeg uspjeha leži u neospornoj kvaliteti i odličnoj pa možemo reći i obiteljskoj atmosferi koja vlada u ekipi“, kazao nam je Oliver. Inače, na Svjetskom rukometnom prvenstvu gluhih u Danskoj nastupilo je osam ekipa. Uz Hrvatsku koja je branila zlatnu medalju osvojenu 2018.-te na Svjetskom rukometnom prvenstvu gluhih u Brazilu, borile su se reprezentacije Kameruna, Gane, Njemačke, Turske, Srbije, Danske i Kenije.
Oliver Lušić, rukometaš “Mornara Dramalj-Crikvenica” i student Veleučilišta PAR
S ciljem stvaranja baze mladih gluhih sportaša i sportašica te omogućavanje njihovog nesmetanog sportskog razvoja i ostvarivanja njihove socijalne integracije, Hrvatski sportski savez gluhih (HSSG) pokrenuo je 2020. godine projekt pod nazivom „Uključivanja djece sa oštećenim sluhom u redovan sustav sporta“. Tako je u protekle 3 godine više od 100 djece pristupilo ovom programu a njih 50-tak se natječe ravnopravno sa čujućim sportašima i osvajaju brojne medalje u mlađim dobnim skupinama. „Samo je nebo granica“, kaže nam Oliver naglašavajući važnost roditeljske podrške, jer kako smatra upravo oni sami ponekad svojim neznanjem i strahom ograničavaju djecu na njihovom putu. Hrvatski sportski savez gluhih stoji na raspolaganju svakom roditelju i svakom djetetu i pruža im pomoć i podršku. Gluha djeca apsolutno mogu sve, komunikacijska barijera koja postoji nije nepremostiva jer se uz malo truda, strpljenja i vjere čuda mogu napraviti, kazao je zaključujući ovu važnu temu.
Lušić također želi osvijestiti širu javnost da se na osnovi zakona o sportu, sport u Hrvatskoj dijeli na tri krovna saveza, – Hrvatski olimpijski odbor koji se brine o čujućim sportašima, Hrvatski paraolimpijski odbor koji se skrbi o sportašima s invaliditetom i Hrvatski sportski savez gluhih koji se isključivo brige o sportašima oštećenog sluha. Sve su ove tri krovne sportske organizacije potpuno ravnopravne u pogledu uvjeta i svih prava. „Često nas miješaju sa parasportašima, mi nemamo s njima veze jer oni imaju svoj sustav natjecanja koji je potpuno drugačiji od našeg koji se ni po čemu ne razlikuje od sporta čujućih, naglasio je.
Oliver je, kako za sebe voli reći sportaš od glave do pete i lakše mu je nabrojati sportove koje nije probao nego one koje jest. Ipak ljubav za rukometom je prevladala. Ključna je bila 2003. godina kada je hrvatska rukometna reprezentacija odnijela svjetsko zlato. Ta se ljubav po svemu sudeći prenosi iz generacije u generaciju, jer je i Oliverov otac svojevremeno igrao rukomet za reprezentaciju gluhih. Sport voli i Oliverov 8-godišnji sin Nikolas, a hoće li i on slijediti rukometne stope oca i djeda tek ostaje za vidjeti.
Osim što je rukometaš, Oliver Lušić predsjednik je Hrvatskog sportskog saveza gluhih u drugom mandatu i kapetan rukometne reprezentacije gluhih. Uspješno spaja sportski, obiteljski i poslovni život. Sve to sjajno uspijeva uz podršku supruge i cijele obitelji koja je aktivno uključena i radi u turizmu, pa je ljeto vrijeme kada za njih nema odmora.
Uz obiteljski posao i rukomet, Oliver studira na Veleučilištu PAR. Druga je godina diplomskog studija Poslovno upravljanje- Upravljanje u sportu i vjeruje da će svoje studentske obveze uskoro uspješno privesti kraju. „Svi mi zaista izlaze u susret od zaposlenika u evidenciji studija, do profesora i dekanice doc.dr.sc. Gordane Nikolić. Korektni su, vrlo fleksibilni i velika je vrijednost PAR-a što zaista imaju jako puno razumijevanja za studente sportaše, hvala im na tome“.
